Na ovoj pozornici zivota ja cekam posljednje sate,jer zelim ih provesti s tobom.Ni sama ne znam razlog.Jednostavno ih ti krojis,bolje i od osmjeha na mom licu.Sto cesce zalazim u hodnike tvog razmisljanja javlja se strah da cu se jednom izgubiti na nekom putu bez povratka.Svaki pocetak ima svoj kraj-to znamo svi..Ali zasto onda ja i prije samog pocetka razmisljam o bolnom zavrsetku?Shvati ja sam ukleto bice koje zivi cijeli zivot bez ljubavi,a koje se opet lako zaljubi.Tesko sve to opise,a tako lako izvede.I ne gledam te kao neki objekat,ne gledam te ni kao glumca iz filmova i serija,ne gledam te ni kao andjela.I kad one misle da sam s tobom iz nekih razloga da se hvalim,vjeruj mi da to nije istina.Jer ces postati moj,a moje nije sa pohvalu.Ne,nisam na to navikla.Samo znam da cu te vjesto skrivati od tudjih pogleda,da cu te sebicno drzati za sebe..Sto duze.Ja cu za nas znati osedlati strah..Luda sam sa tobom,a luda sam ionako.
Neka drugi pricaju sta hoce i nek unistavaju sta pozele,a ti samo trebas otvoriti vrata svog svijeta i ponovo sagraditi sve,sve davnoo sruseno.Ja znam da je tvoj svijet caroban.Uvedi me u njega..
"Ja mislim na tebe i kad me osmijeh tugom zbuni,
uz tanku bol s velom sumnji...
Mislim na tebe i kad suze prhnu,
cak i kad misli gube svaku svrhu...
Uvijek.."